Neke ljudi uzgajaju pileća ili druge ptice zbog jaja ili mesa; to je govedarstvo. To je jedinstven tip govedarstva koji se fokusira na te ptice. U ovom članku ćemo saznati o krajoliku jednog od najčešće korišćenih sistema za držanje pileća, nazvanog kavezni sistem. Šumarci mnogo koriste ovaj metod. E pa, pogledajmo prednosti i mane ovog sistema, istražićemo uticaj na stvaranje zaštite životinja, ekonomiku govedarstva i šta bi budućnost uzgoja pileća mogla izgledati.
Postoje različiti tipovi sistema za uzgoj kućnih ptića, jedan od njih se zove kavezni sistem. Ovi kavezi su obično raspoređeni u dugim reducima unutar velikih struktura poznatih kao kuće za piletinu. Unutar tih kuća, svako pile zauzima malo mesto koje mu pripada (poznato i kao baterijski kavez). Ovi kavezi su namenjeni da drže više pilica u ograničenju, ali pružaju pticama minimalnu količinu prostora za pokretanje. Pile su u mogućnosti da se kreću, ali ne mogu da lete ili da se šetaju kao što bi prirodno radili.
U ovom sistemu, pilićima koji se hrane automatskim mašinama daju hrana i voda. Ove mašine osiguravaju da pilići uvek imaju ono što im treba. Umesto toga, njihov otpad, ili izmet, uklanja se putem transferskih traka. To omogućava poljoprivrednicima da brinu o mnogim pilićima istovremeno i kada se kuće za piliće čiste. Kafanski sistem vrlo dobro koristi prostor i ogromno doprinosi proizvodnji jaja. Međutim, ova metoda gajenja ima i neke probleme koje je potrebno rešiti.
Međutim, kafanski sistem ima jednu stvar u svoju korist: generiše veliki broj jaja. Budući da su pilići držani u kontrolisanom okruženju, manje verovatno je da biće bolesni ili da imaju probleme uzrokovane lošim vremenom. To znači da poljoprivrednici mogu proizvesti više jaja koja ljudi mogu kupovati. Takođe pomaga da se osigura da su pilići zdravi, što je dobra vest i za samih poljoprivrednika i za one koji jedu jaja.
Sada, i kavezni sistem ne ide bez svojih mane. Previše pilića zajedno može da bude preopterećeno ili stresirano. Kada piliće nemaju dovoljno prostora da se kreću ili da obavljaju prirodne aktivnosti koje im se sviđaju, mogu postati nesrećna. To može dovesti do zdravstvenih problema, a neka pilića takođe mogu postati bolesna ili umreti. Trebalo bi da nam je važno da li pilića zaista žive na način koji je vredan za njih.
Ali, upotreba baterijskih kaveza brine neke grupe zaštite životinja. Oni tvrde da su ti kavezovi previše mali za piliće. Mnogi kažu da pilića zaslužuju da rade stvari koje su im druga priroda, kao što su klepanje po tlu, škrabanje i uzimanje prašnih kupa. Ako pilića ne mogu da to urade, mogu postati stresirana, što dovodi do zdravstvenih problema poput slomljenih kostiju i drugih problema. Farmeri moraju da razmotre metode za čuvanje zdravlja i sreće svojih pilića.
Kako ljudi sve više brinu o tome kako se tretiraju životinje i o stanju okoline, mnogi šumarci traže nove načine da uzgajaju piletinu. Neki šumarci počinju da eksperimentiraju sa novim pristupima, kao što su slobodno odgoj ili pastirski odgoj. U tim sistemima, pileća mogu da se šetaju izvan i iskusiti prirodni habitat. To im pomaže da se ponašaju više kao divlja životinja kojom su u bitnosti, što može dovesti do boljeg zdravlja i zadovoljstva.